Prema planovima SEF-a, cijeli život ćemo biti smješteni u zatvoru otvorenog tipa…

15-minutni gradovi ili gradovi C40 proizašli su iz Svjetskog ekonomskog foruma, rekao je Shyam Batra, bivši kandidat za gradonačelnika Londona, u intervjuu za IBTimes UK.
U gradu od 15 minuta više ne smijete voziti benzinski ili dizelski automobil i morate kupiti električni automobil.
Možete raditi unutar 15 minuta od grada. Rečeno vam je što smijete a što ne možete jesti. Vaš će račun biti blokiran ako prekršite pravila. “Ovo je sljedeći korak”, kaže Batra.
Gradonačelnik Londona blisko surađuje sa WEF-om i putuje diljem svijeta kako bi promovirao program C40. Većina zemalja planira pretvoriti gradove u 15-minutne gradove, upozorio je Batra.
“Provest ćemo ostatak života u otvorenom zatvoru. Ovo je đavolski. Nije u redu. A stanovništvo ostaje u neznanju, nitko o tome ne govori.”
Potpuni popis C40 gradova koji su se posvetili borbi protiv “klimatskih promjena” može se vidjeti na službenoj web stranici Inicijative C40. Ova organizacija pokriva gotovo 100 gradova diljem svijeta, uključujući megapolise poput New Yorka, Pariza, Tokija i Buenos Airesa. Ovi gradovi predani su zaštiti klime kroz mjere kao što su smanjenje stakleničkih plinova i promicanje održivog urbanog planiranja.

Podaci iz intervjua :

Gradovi od 15 minuta su nešto što je WEF stvorio zovu se C40 gradovi.
Pozvao bih vas da svakako pogledate na internetu o tome i onda sagledate sve Tik Tokere i vidite šta zaista govore.
U suštini nećete više moći da vozite automobile na benzin ili dizel.
Moraćete kupiti električni. Ako želite hranu, dobićete preko sistema za kontrolu kalorija SMS-om da je to ono što danas možete jesti.
Ako prekršite bilo koju od ovih stvari, oni će vam zamrznuti bankovni račun – to je sljedeći korak.
To su faze u kojima će implementirati ove stvari i to je propisao WEF.
WEF je potpisao ugovor sa našim gradonačelnikom u Londonu kao predsjedavajućim a on je išao širom svijeta da bi ovaj C40 plan prenio svim zemljama svijeta.
I većina zemalja želi da ga usvoji.
Ako to uvedu, mi smo u beznadežnom položaju.
Bićemo u zatvoru otvorenog tipa ili da kažemo `ko*id` do kraja života.
Nećemo moći raditi osim u našem 15-minutnom gradu.
To je đavolski, to nije pravo, ovo nije prava stvar i to je skriveno od javnosti.
Niko ne priča o tome.

Harari poručio da će globalna elita izbjeći masovno izumiranje u tehnološkoj Noinoj arci

Imate malu elitu koja gura stvari prema svojim interesima čak i ako od toga nema koristi velika većina stanovništva.
Ovo se desilo toliko puta ranije u istoriji i vjerovatno će se ponoviti.
Jedna od najvećih opasnosti za planetu danas je ta tehnološka utopija jer će vjerovatno raditi za elitu.
Ako dođe do najgoreg i kada stigne `potop` naučnici će izgraditi “Nojevu arku” za elitu, ostavljajući ostale ljude da se udave, kao i ostatak ekosistema.
Vjerujem da će biti u stanju konstruisati ovu tehnološku Noinu arku, što je vjerovatno i ono na šta veliki dio elite računa.

Teorija 15-minutnog grada

Za sve one koji možda to nisu znali i kojima je ideja 15-minutnog grada nešto apstraktno ili ju svrstavaju u kategoriju teorija zavjere, dok je po cenzorima ta tema zabranjena, pa ju redovno zamračuju s ovim ili onim razlogom, 15-minutni grad izraz je kojega je još 2016. godine skovao Carlos Moreno, znanstveni direktor i profesor specijaliziran za složene sustave i inovacije na Sveučilištu Paris 1 Panthéon-Sorbonne.
Model je usvojilo nekoliko gradova diljem svijeta, ponajviše Pariz gdje je gradonačelnica Anne Hidalgo surađivala s Carlosom Morenom i učinila ga dijelom svoje kampanje za ponovni izbor 2020. godine. Interesantno je ovdje spomenuti da je mreža C40 Cities (radi se o globalnoj mreži gradonačelnika koji ‘poduzimaju hitne mjere kako bi se suočili s klimatskom krizom i stvorili budućnost u kojoj svi mogu napredovati’ – piše na njihovim web stranicama) promovirala ideju 15-minutnog grada kao nacrt za oporavak nakon ko*one. Zanimljivo, zar ne?
Dakle, sam koncept 15-minutnog grada nije nov – on datira još iz 2016. godine kada je osmišljen. Tada se već znalo nešto što će tek kasnije izaći na vidjelo.
Nimalo nas ne čudi da je u jeku pandemije nagrada Obel za 2021. godinu dodijeljena upravo znanstveniku Carlosu Morenu i njegovom, kako su rekli u žiriju koji mu je dodijelio ovu strukovnu nagradu, ‘revolucionarnom konceptu arhitekture i urbanizma’, 15-minutnom gradu.
Koliko ćemo svi zajedno profitirati od tog ‘revolucionarnog koncepta’ pokazat će vrijeme koje će i opet dokazati da se nije radilo ni o kakvoj teoriji zavjere, već planu globalista koji će se, kako se čini iz priloženog, provoditi diljem svijeta a glavni je cilj ovog plana – još veća kontrola svjetskog stanovništva koja je za vrijeme pandemije vrlo brzo i uspješno bila uspostavljena. Valja se toga prisjetiti.

Što se zapravo krije iza ideje 15-minutnih gradova ?

Pojam pokriva urbanu teoriju i urbani model koji gradovi mogu koristiti kako bi osigurali da svi stanovnici mogu pristupiti svojim dnevnim potrebama (posao, stanovanje, hrana, zdravlje, obrazovanje, kultura i slobodno vrijeme) unutar udaljenosti od 15 minuta hodanja ili vožnje biciklom.
Kao što vidimo iz priloženog prikazuje nam se jedna dobro osmišljena bajkovita priča o 15-minutnim gradovima u kojima je susjed susjedu prijatelj u kojima ljudi žive u ljubavi i slozi brinući se o zajedničkom okolišu u kojima imaju dovoljno vremena za slobodne aktivnosti jer ne troše više nepotrebno vrijeme za odlazak na posao ili u shopping u druge dijelove grada. Šeću se zelenim površinama i voze bicikle a automobila gotovo da i nema, jer tu je svima dostupan javni prijevoz. Sve to zvuči jako primamljivo ali istina je uvijek drugačija od onoga što vidimo na prvu, pogotovo kada nam netko priča o svom projektu na način na koji se o ovom konceptu priča.
Dana 15. ožujka 2022. godine na službenim web stranicama WEF-a izlazi afirmativni članak o 15-minutnim gradovima.
Mnoge nam stvari postaju jasnije čim pročitamo predmetni članak. Sve je povezano – apsolutno sve a pandemija je poslužila kao savršena platforma za lansiranje urbanog koncepta 15-minutnog grada.
Zanimljivo je ovdje primijetiti kako su ljudi diljem svijeta prihvatili tzv. ‘zaključavanja’ za vrijeme pandemije te bez problema sami sebe zatvorili u svoje domove, misleći valjda da se zrakom širi opasna zaraza, kako su neki ljudi čak i u strahu govorili. Glavni mediji uspješno su posijali strah među ljude a ljudi kao ljudi, većina ih se u potpunosti predala tom strahu.
Preko noći su stavili maske na lica jer im je tako bilo naređeno putem režimskih medija. Poslušno su stajali u redovima za PCR testiranje i cijepljenje jer im je tako bilo rečeno. Poslušnici su pokazali zavidnu razinu poslušnosti te dokazali svjetskim liderima da je manipulacija masama u ovom trenutku više nego moguća. Ideološke i društvene razlike već su prije pandemije doprinijele eroziji međuljudskih odnosa i otuđile društvo, tako da su nove pandemijske društvene podjele (na cijepljene i necijepljene osobe) došle manipulatorima kao šlag na tortu.

Naime, moćnici su najsretniji kada se ljudi međusobno sukobljavaju oko bilo čega jer tada oni mogu lakše manipulirati svima nama. Žalosno je da smo im to dozvolili. Žalosno je da ne vidimo da je naša moć u našem zajedništvu a ne u našoj razjedinjenosti koja se svakim danom sve više produbljuje sa svakim novim udarom moćnika na nas i naše živote. Ne zaboravimo ovdje spomenuti i to da je neravnomjerna raspodjela dobara na ovome svijetu također jedan od načina na koji moćnici postižu produbljivanje društvenih razlika.
Sada, kada su vidjeli kako se ljudi ponašaju kada im vlasti nešto narede, moćnici imaju još veću vjeru u sebe i svoje planove. Sada će još lakše manipulirati masama. Sada imaju razriješene ruke da čine što god ih je volja sa svjetskim stanovništvom koje će i opet masovno pristati na sve što im se naredi, ne razmišljajući o tome što i tko te zbog i u ime čega stoji iza svega što nam se servira kao ‘novo normalno’. Uopće ne sumnjamo da će u bliskoj nam budućnosti iz šešira ‘novog normalnog’ izaći još brojne ‘čarolije’ čiji okus će mnogim ljudima biti više nego gorak.
Svaka će ideja moćnika nama biti prezentirana kao nešto spasonosno i pozitivno kako bismo ju što lakše prihvatili. Tako je i u slučaju tih tzv. 15-minutnih gradova. Glavni je cilj staviti svjetsko čovječanstvo pod još veću kontrolu, učiniti ljude u potpunosti ovisnima o umjetnoj inteligenciji zahvaljujući kojoj će moći biti lakše praćeni i kontrolirani od strane nadzornika. Ljudi će biti primorani na samozarobljavanje putem raznih aplikacija i QR kodova koji će određivati količinu njihove slobode, odnosno zarobljenosti. Bit ćemo izloženi neviđenom klimatskom, odnosno zelenom teroru na temelju kojeg će nas globalisti ograničavati u mnogo čemu, naravno, ako im to dozvolimo.
U pozadini cijele priče je klimatska agenda i naš osobni ugljični otisak koji će biti povezan sa sustavom socijalnog kreditiranja, odnosno naših društvenih bodova i bonova našeg univerzalnog dohotka usklađenih s društvenim bodovima a njih će se zarađivati jedino i isključivo poslušnošću prema sustavu te gubiti neposlušnošću prema istome. Stvari su u biti tako jednostavne. Ušutkuje se svatko tko o konceptu 15-minutnih gradova otvoreno kritički progovara, kao da se doslovno radi o zabranjenoj temi, kao da je zabranjeno kritički se osvrnuti na ovaj ‘revolucionaran koncept’. O tome se očito smije govoriti samo afirmativno kao o ‘revolucionarnoj ideji poboljšanja kvalitete života ljudi’ a ne o porobljavanju ljudi, ograničavanju ljudi u kretanju i korištenju osobnih automobila, jednom riječju o kontroli svih aspekata života ljudi.
Nakon pandemijske diskriminacije nec-pljenih ljudi i getoizacije istih, sada je na redu nova diskriminacija i nova getoizacija. Čovječanstvo je palo na testu borbe za vlastitu slobodu života, govora, izbora, kretanja. Čovječanstvo je u velikom broju za vrijeme pandemije pokazalo da voli biti porobljeno i zlostavljano. Zato se nemojmo čuditi novim neugodnim iznenađenjima koja tek imaju uslijediti.

Možda nas izvježbaju s još kojom pandemijom a nakon toga slijedi klimatski teror i nova zaključavanja u gradske četvrti, obezvrjeđivanje naše ‘neposlušne’ imovine u nekretninama u odnosu na energetske certifikate i još brojna vrlo neugodna iznenađenja koja će doživjeti svi oni ljudi koji do tada ne odu u vječna lovišta doprinoseći tako što bržoj depopulaciji. Nekada davno smrt je imala težinu i izazivala žaljenje i poštovanje do pokojnika a danas je smrt samo statistika, jer je ovaj svijet postao bešćutan. Utilitaran pristup ljudima i ljudskom životu gdje se na ljude gleda samo kao na pogonsko gorivo sustava, učinio je svoje pretvorivši ljude u zombije ispranih mozgova.
Kada govorimo o 15-minutnim gradovima, govorimo o getoizaciji. Jer, priznajmo, 15-minutni okruzi unutar kojih bi se ljudi kretali ako dođe do realizacije ove ideje, nalikovali bi svojevrsnim getoima iz kojih ljudi ne bi smjeli izlaziti bez neke dozvole, odnosno ako ne bi imali dovoljno socijalnih kredita za izlazak van u druge kvartove – u prijevodu u interakciju s ljudima iz drugih getoa. Dobar primjer je Kina, gdje su ljudi primorani predočiti svoje QR kodove kako bi izašli iz svoje četvrti.
Pametnom dosta. Na nama je da osvijestimo svoju moć a ona počiva u našem zajedništvu a ne u našoj razjedinjenosti na bilo kojoj osnovi. Sve osnove na kojima se razjedinjujemo servirane su nam od strane naših manipulatora. Oni su ti koji žele da se dijelimo i međusobno sukobljavamo.
Kada smo ulazili u EU mislili smo evo, napokon ćemo svijetom putovati slobodno bez putovnica i viza a kad tamo s početkom pandemije, preko noći bez ko*id potvrda nismo mogli nigdje ni u vlastitim gradovima a sada vidimo nagovještaje da se ni u budućnosti po vlastitim gradovima više nećemo moći slobodno kretati ako ne budemo dovoljno poslušni prema našim tlačiteljima. Otkažimo im stoga poslušnost ako nam je stalo do normalnog života dostojnog čovjeka i slobode naših misli, našeg govora, naših životnih izbora i u konačnici – našeg kretanja.

Epoha